looloosworld

looloosworld
Приказивање постова са ознаком razvoj. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком razvoj. Прикажи све постове

понедељак, 11. август 2014.

LAWSTUDENTIWAS / STUDENTPRAVABEJAH

#pile of leaves
#gomila lišća

As I said before, you'll get to know me better through random posts - like this one.
In 'About  me' I didn't mention that 'once upon a time' I was a Law student. Actually, I've graduated from Law school (Bachelor degree) back in 2011. Without being modest, I was a very good student, in terms of grades, ranking, and in general - like I've studied hard and all four years I've been financial aid (the one that you don't need to pay back, as long as 
you keep your high ranking) student, plus I was getting some scholarships here and there (again, thanks to my high(er) marks). 
Sometime around 3rd year of college, I realized that am not passionate about Law (at all/anymore). Anyway, I didn't even think about leaving the college, cause my prior goal was to graduate, to get a degree, but I knew that sh**'s gonna happen later. Sh**s happened. Even though I tried to find a job related to my degree, I wasn't successful, cause....IDK - crazily high unemployment rate, especially for Law students...it could be even a lack of my will to find it, or to accept poor (if that) working conditions, especially when it comes to a volunteering...(we all know that things aren't that great in countries like mine is - countries in transition).
 It's not that I'm whining, those are facts. 
The worst thing wasn't decision to forget about my Law degree and to look for something else. The worst thing are struggles of living while finding 'something else'. I don't lose my hope. Hope is all that I have right now. Hope makes me able to wake up every morning, and to be grateful for a chance to find a chance.
peace
xoxoxo

Kao što sam ranije pomenula, imaćete priliku da me bolje upoznate kroz postove - kao što je ovaj. U delu 'O meni' nisam spomenula da sam 'nekada davno' bila student prava. U stvari, diplomirala sam na Pravnom fakultetu (Bachlor), davne 2011. Bez lažne skromnosti, bila sam dobar student, i što se tiče ocena, i rangiranja, i uopšteno - učila sam vredno, sve četiri godine studija sam bila na budžetu, i dobijala sam stipendije tu i tamo, zahvaljujući proseku koji sam ostvarivala.
Negde oko treće godine studija sam shvatila da me pravo ne interesuje (toliko/više).
U svakom slučaju, nije mi padalo na pamet da napustim faks, jer mi je cilj bio da diplomiram, da dobijem tu diplomu, iako sam znala da će sr***a da se dese, po završetku. Sr**a su se desila. Iako sam se trudila da nađem posao u struci, nisam imala uspeha, jer....nemam pojma - zbog ludačko visoke stope nezaposlenosti, posebno za diplomirane pravnike...može biti i zbog nedostatka moje volje da ga nadjem, ili zato što nisam želela da prihvatim loše(ako se tako uopšte mogu nazvati) uslovima rada, a posebno kada je reč o volontiranju...(svi znamo kako stoje stvari u zemljama kao što je ova - dovoljno je reći - zemlja u tranziciji..)
Nije da se žalim, to su činjenice.
Najgora stvar nije bila moja odluka da napustim pravo i da pokušam da nađem nešto drugo. Najgora stvar su teškoće sa kojima se nosim dok tražim to nešto drugo. Ne gubim nadu. Nada je sve što imam trenutno. Nada čini da ustanem ujutru, i da budem zahvalna, jer imam šansu da pronađem šansu.
peace
xoxoxo
#pile of leaves...not something else
#gomila lišća...ne nešto drugo

петак, 13. јун 2014.

Dosada



ja

Pre par dana, ova slatka sličica mi je iskočila na Pinterest fidu... Prvo što mi je palo na pamet - Oh, vidi mene! Znate (u stvari, najverovatnije ne znate), pande su mi omiljene životinjice zbog....razloga. Slatke su, jedinstvene, i retke - baš kao i ja (...) ( neprijatna dramaska pauza). Mmmda... da nastavimo. Pande su jako drage - i zato ih volim!!! Ali ova na slici izgleda malo smoreno, zar ne? (još jedna sličnost sa mnom...ok, prestajem) (ovih dana se osećam isto, pa zato ovoliko insistiram da ličimo). U svakom slučaju, poenta je u sledećem - ja ne volim da mi bude dosadno. Sa druge strane, svi imamo one dane, kada je prevrtanje po krevetu, otrprilike, sve što radimo. Šta činiti kada nas dosada "sastavi"? Nešto, bilo šta. Npr. pišite-čitajte-mislite o nečemu što volite, recimo, o pandama. Jednostavno je - kada vas dosada pogodi, uzvratite joj! Sopstvenog  zdravlja i sreće, radi. Radi motivacije i inspiracije. Radi vašeg ličnog razvoja. 

Tako ja pronadjoh ovaj interesantan članak o pandama, koji je objavljen 11 maja, 1987.(godina mog rođenja) u NjujorkTajmsu, autora - Sam Howe Verhovek-a)

"Zašto su pande tako slatke?
---Od kada je kineska vlada počela da šalje ove ugrožene životinje u misije "dobre volje", čitav svet je poludeo za njima. Ako pitate ljude u zoo vrtu ovo pitanje, reći će vam da je reč o njihovim očima, drugi će reći da je u pitanju to što su crno-bele. Ali ako pitate neuronaučnika, kao što je Dr. Edgar E. Coons, on će vam reći da su pande najobožavanije životinje na svetu iz prostog razloga: jer pokreću u nama gotovo savršenu kombinaciju tzv. "hedonističkih mehanizama" - okidače za 'Oh" i "Ah" reakcije.

Njihove velike oči u crnim krugovima, okrugle glave, prćaste njuške, i prevrtanje poput male dece - dakle, dojam koje pande ostavljaju na ljude, su prema tvrdnjama doktora Coons-a, dokazano urođeni "oslobodioci" roditeljskih instikata kod ljudi. 

Oči pande samo izgledaju velike, zapravo ih takvim čine crne fleke u čijem središtu se nalaze.

Kao i kod bebe, koje smatramo slatkim, i glava pande je veća u odnosu na njeno telo. Poređenja radi - male glave, sa velikim telom su neprivlačne, kao što je npr. slučaj kod pacova.

Na kraju, ljudsku pažnju privlače životinje koje, iako retko, ipak ulažu napor da se pridignu - stanu na dve noge, kao što su medvedi ili pingivini - prema mišljenju drugog stručnjaka, profesora na Univerzitetu u Vinskonsinu, doktora Yi-Fu Tuan-a. On smatra da je razlog tome činjenica da ljude ovakvo ponašanje životinja podseća na jedan od najlepših prizora u životu - kada beba prohoda..."

Na pitanje: Zašto vole pande? - ljudi, najčešće odgovaraju: "Jednostavno ih volim", "Mnogo su slatke i smešno se kreću", "Tako su mazne, jako mazne", "One su kao znak humanosti". Jednom dečaku, ipak, kao da su pokvareni hedonistički mehanizmi, jer je vidno nezadovoljan obraćajući se majci, prokomentarisao: "Samo pande, pande, pande...Zar ovde nema ništa drugo da se vidi?..."

istina

I za kraj, kao višnjica na torti, evo link za jedan veoma interesantan sajt, još interesantnijeg naziva - BoredPanda/Smorena panda - http://www.boredpanda.com/ , koji savršeno kombinuje sve što sam spomenula, od pandi, preko dosade, do edukacije, oplemenjivanja i ličnog napretka.

I tako...ljudi. Slobodno komentarišite. Kritikujte i pohvalite. 

LooLoo vas pozdravlja. BajBaj :*